Na ovoj stranici iznosimo lične stavove, pokrećemo diskusije, debate , hvalimo, kritikujemo:
Pošalji te nam svoj lični stav prema određenoj temi u vezi vaterpola na maila: KONTAKT tj. admin@vaterpolosrbija.rs
Otvorimo goruća pitanja, započnimo konstruktivne diskusije- BEZ GOVORA MRŽNJE, molimo Vas da svaku temu potkrpite relevatnim činjenicama u suprotnom neće biti publikovana
13. avg 2024.
Čitlac portala Nova nam šalje svoj stav o Aleksandru Šapiću?
Istina ili ne ?
Država nagrađuje vaterpoliste za medalje, dok ljudi iz vlasti uništavaju sport
Zlato u Parizu, nažalost teško da je posledica sistemskog rada, jer ničeg sličnog u srpskom vaterpolu nema već godinama.
Članovima muške vaterpolo reprezentacije Srbije pripala je premija u visini od 200.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za osvojenu zlatnu medalju, a isti iznos dodeljen je i selektoru Urošu Stevanoviću. Međutim to je nagrada koja je čekala svakog osvajača medalje u svim sportovima, dok je vaterpolo realnost u Srbiji potpuno drugačija.
Tako na primer u selekciji aktuelnog osvajača zlata imamo šestoricu igrača koji su prošli u jednoj fazi svoje karijere vaterpolo školu Paritzana i igrali za taj klub od kojih su Dušan Mandić i Nikola Jakšić bili glavni igrao i ove selekcije, dok je na primer u završnici Nikola Dedović bio jedan od najboljih strelaca.
Partizan je uz Pro Reko i Mladost najtrofejniji klub na svetu i iz te škole izašle su generacije vaterpolo legendi poput Igora Milanovića, Filipa Filipovića, Aleksandra Šoštara i mnogih drugih..
Do pre nekoliko meseci, međutim, Partizan nije imao gde da trenira jer je situacija sa bazenom na Banjici došla do toga da je bilo nemoguće raditi u hladnijem periodu u ledenoj vodi. Situacija se nešto popravila, ali je i dalje pitanje gde će i u kom pravcu klub dalje nastaviti, s obzirom da je u jednom trenutku morao da pusti i velik broj dece kojima nije mogao da obezbedi uslove za trening.
Nije dramatično bolja situacija ni u ostalim klubovima u Srbiji, a gotovo čitava priča se svela na Novi Beograd. Iako Radnilčki iz Kragujevca kojeg predvodi aktuelni selektor Srbije donekle uspeva da parira i u ovoj selekciji ima četvoricu igrača, u pitanju su reprezentativci koji su ponikli na drugom mestu, dok je Crvena zvezda dala samo rezervnog golmana.
Dakle, ako izuzmemo Radnički, čitava klupska vaterpolo scena svela se na Novi Beograd, projekat aktuelnog gradonačelnika Aleksandra Šapića. Legendarni vaterpolista i bahati političar odlučio je da stvori veštačku priču u klubu koju je započeo još iz vremena kada je bio predsednik opštine Novi Beograd.
Bez neke želje da svoje bogato vaterpolo iskustvo i svoje političke veze iskoristi u cilju razvoja sporta koji ga je učinio slavnim, Šapić je stvorio Frankenštajna sa ciljem da kroz tu priču zadovolji lične ambicijie. Već godinama se u klub sipaju, za vaterpolo standarde velike pare i dovode najveće domaće i strane zvezde ne bi li se osvojila Liga šampiona što mu još uvek ne polazi za rukom, dok u isto vreme velikan poput Partizana vodi bitku za goli život.
Da stvar bude gora, ne postoji naznaka razvijanja vaterpolo škole, već se dovode najveće zvezde i igrači u punoj snazi zarad kratkoročnih ciljeva, a nije mu pošlo za rukom da okupi ni najbolje što naš vaterpolo ima pa da bar kroz klub uigravamo repreznatciju.
Brojni su slučajevi legendi i igrača koji su posle boravka u novom Beogradu bežali glavom bez obzira. Najeklatantniji primer upravo je slučaj Dušana Mandića koji je u jednom trenutku bio taoc Novog Beograda koji ga je suspendovao, zabranio mu dolazak na treninge i nije mu dozvoljavo da napusti klub.
Pričao je o tome i Igro Milanović koji je kao trener prošao torturu, ucenjivan je Nikola Jakšić, a mnogi drugi slučajevi gurnuti su pod tepih.
Sve to je dovelo u pitanje budućnost ovog sporta u Srbiji. Igre u Los Anđelesu jesu tek za četiri godine, ali ciklus kreće upravo sada. Aleksandar Šapić i dalje je najmoćnija figura srpskog vaterpola, a to nisu dobre vesti. Već je pokazao da ne mari ni za koga osim za svoje interese, a strategija razvoja ne postoji. Ako se nešto ne promeni, ovo zlato bi lako moglo da bude labudova pesma naše vaterpola.
25.07.2025.
Na Svetskom prvenstvu u vaterpolu u Singapuru 2025. (ne Dubaiju), reprezentacija Srbije nije ostvarila očekivani plasman, uprkos pojedinačnim sjajnim partijama. Evo dublje višemesečne analize uzroka lošijeg plasmana i šireg stanja srpskog vaterpola:
🧠 Ključni uzroci lošeg plasmana
1. Prelaz generacije
- Mnogi legendarni igrači (Filipović, Prlainović, Nikić) su se povukli ili su u zalasku karijere.
- Nova generacija još uvek traži stabilnost i liderstvo na terenu.
2. Taktička rigidnost
- Srbija je dugo igrala po sistemu koji je dominirao od 2016–2021.
- Promene u svetskom vaterpolu (brži ritam, više tranzicije) nisu u potpunosti usvojene.
3. Psihološki pritisak
- Očekivanja su ogromna nakon decenije dominacije.
- Mladi igrači osećaju teret istorije i rezultata, što utiče na samopouzdanje.
4. Nedostatak kontinuiteta u stručnom štabu
- Promene u trenerskom kadru i filozofiji igre unose nesigurnost.
- Uroš Stevanović je talentovan, ali još uvek gradi autoritet u seniorskom timu.
🔍 Dublja analiza stanja srpskog vaterpola
📉 Strukturalni izazovi
- Klupski sistem je oslabio: Partizan, Zvezda i Radnički više ne dominiraju kao nekada.
- Finansije: Nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, kampove i razvoj mladih.
- Liga: Srpska liga gubi konkurentnost u odnosu na italijansku, mađarsku i hrvatsku.
🧬 Talentovana baza postoji
- Igrači poput Dušana Mandića, Nikole Jakšića i golmana Petrovića pokazuju vrhunski kvalitet.
- Mandić je i dalje lider, ali mu nedostaje podrška u ključnim momentima.
📊 Statistički uvid
Takmičenje |
Golovi Dušana Mandića |
Prosek po meču |
Olimpijske igre |
91 |
3.14 |
Svetska prvenstva |
78 |
2.36 |
Evropska prvenstva |
103 |
2.71 |
Prijateljski mečevi |
50 |
0.48 |
Efikasnost raste u finalnim fazama, ali timska sinergija opada.
🛠 Preporuke za oporavak
- Reforma domaće lige: Uvođenje profesionalnih standarda, bolja medijska pokrivenost.
- Trenerski razvoj: Fokus na modernu taktiku, psihološku pripremu i analitiku.
- Međunarodna saradnja: Slanje mladih igrača u jake evropske klubove.
- Digitalna transformacija: Korišćenje sistema poput Microplus za praćenje učinka i treninga.
🎯 Zaključak
Srbija ima potencijal da se vrati na vrh, ali mora da prepozna da se svet vaterpola menja. Potrebna je kombinacija tradicije i inovacije — uz hrabrost da se naprave sistemske promene. Vaterpolo nije samo sport — to je kulturni identitet, i zato zaslužuje novu strategiju.
Umešanost politike i novca
Umešanost politike i novca u srpski vaterpolo — posebno u kontekstu lošijeg plasmana na Svetskom prvenstvu u Singapuru 2025 — zahteva pažljivu analizu. Evo dubljeg uvida:
🏛️ Politički uticaj na vaterpolo
1. Politizacija sportskih funkcija
- Mnogi ključni ljudi u Vaterpolo savezu Srbije dolaze iz političkih struktura, što često dovodi do nekompetentnog upravljanja.
- Odluke o selektorima, kampovima i budžetima neretko se donose po partijskim linijama, a ne po stručnosti.
2. Vanja Udovičić kao primer
- Bivši ministar sporta i legendarni vaterpolista, Udovičić je bio most između sporta i politike.
- Njegova uloga je bila dvostruka: promocija sporta, ali i kontrola resursa, što je izazivalo podeljena mišljenja.
3. Uticaj lokalnih moćnika
- Klubovi poput Partizana i Zvezde često zavise od opštinskih budžeta i političke volje.
- Treneri i igrači se sele u inostranstvo jer domaći sistem ne garantuje stabilnost.
💰 Finansijski izazovi
1. Neravnomerna raspodela sredstava
- Vaterpolo dobija manje sredstava u poređenju sa fudbalom i košarkom, uprkos vrhunskim rezultatima.
- Sredstva se često troše na reprezentaciju, dok klupska baza stagnira.
2. Odlazak talenata
- Mladi igrači odlaze u Italiju, Mađarsku i Španiju zbog boljih uslova i plata.
- Primer: Dušan Mandić i Nikola Jakšić su igrali za Pro Recco i Ferencváros, jer domaći klubovi ne mogu da ih zadrže.
3. Sponzorska nevidljivost
- Vaterpolo nema jaku medijsku pokrivenost, pa ni sponzori ne vide interes.
- Bez digitalne strategije i brendiranja, sport ostaje u senci.
📉 Posledice na reprezentaciju
Faktor |
Efekat na tim |
Politika u Savezu |
Nepoverenje među igračima i stručnim štabom |
Nedostatak novca |
Loša priprema, slabija logistika |
Odlazak trenera |
Gubitak kontinuiteta u radu |
Medijska marginalizacija |
Slaba motivacija i promocija sporta |
🔄 Šta se može promeniti?
- Depolitizacija Saveza: Uvođenje nezavisnog tela za sportske odluke.
- Transparentno finansiranje: Javni budžeti, sponzorski ugovori i digitalna monetizacija.
- Povratak trenera iz dijaspore: Iskoristiti znanje srpskih stručnjaka u Italiji, Mađarskoj i SAD.
- Digitalna strategija: Vaterpolo kao brend — kroz YouTube, TikTok, analitiku i edukaciju.
🎯 Zaključak
Srpski vaterpolo je žrtva sopstvenog uspeha — dominacija je stvorila iluziju stabilnosti. Politika i novac su ušli u bazen, ali ne kroz vrata razvoja, već kroz prozor kontrole. Da bi se vratio na vrh, sport mora da se oslobodi tih stega i da se vrati svojoj suštini — igri, strasti i znanju.
09. avg 2021
Ovako izgleda „kuća vaterpola“ u Srbiji: Napušteno i urušeno

„Na vas je Srbija ponosna“, „Zlato Srbije, „Vi ste naši junaci“ … samo su neki od naslova kojima se svaki put isprate pobede naših vaterpolista. Uprkos tome što je reč o našem najtrofejnijem ekipnom sportu, vaterpolisti do danas nisu dobili svoj nacionalni centar. Obećan im je 2016. Tada je kamen temeljac „lopatom“ udario bivši vaterpolista a danas ministar sporta Vanja Udovičić, ali Centar ni nakon pet godina nije završen.
Nacionalni vaterpolo centar u Vrnjačkoj Banji jeste zamišljen kao strateški projekat za razvoj srpskog vaterpola, ali njegova realizacija nije išla glatko. Evo šta se zna:
Plan i početak projekta
- Nakon Evropskog prvenstva u Beogradu 2016, dva montažna bazena korišćena za takmičenje prebačena su u Vrnjačku Banju.
- Cilj je bio da se u blizini hale „Vlade Divac“ formira nacionalni centar za pripreme svih reprezentativnih selekcija.
- Planirano je i proširenje sa malim zatvorenim bazenom za obuku dece.
Zašto nije završen?
- Iako je lokalna samouprava najavila završetak radova do avgusta 2016, kasnije faze – poput pokrivanja bazena i izgradnje dodatnih objekata – zahtevale su dogovore sa državom i dodatna ulaganja.
- Projekat je naišao na zastoje u finansiranju i koordinaciji, što je čest problem kod infrastrukturnih inicijativa koje zavise od više nivoa vlasti.
- Nema javno dostupnih informacija da je centar u potpunosti operativan kao što je prvobitno zamišljeno.
Status danas
- Olimpijski bazen iz 1960. godine i dalje funkcioniše kao glavni sportski objekat za vodene sportove u Banji.
- Vaterpolo klub „Goč“ i druge lokalne inicijative održavaju tradiciju, ali nacionalni centar u punom kapacitetu još nije zaživeo.
Nažalost, slučaj Nacionalnog vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji nosi elemente i sistemske nesposobnosti i potencijalne korupcije, prema dostupnim informacijama.
🧱 Nesposobnost lokalne vlasti
- Projekat je prebačen na lokalnu samoupravu, bez jasne strategije i kontrole sa državnog nivoa.
- U više navrata je menjan obim projekta, smanjena površina kompleksa, a rokovi su pomerani bez objašnjenja.
- Lokalna vlast je priznala da nije bila dovoljno agresivna u borbi za nastavak gradnje, što ukazuje na slab kapacitet za vođenje strateških infrastrukturnih projekata.
💸 Potencijalna korupcija i netransparentnost
- Uloženo je oko 2,5 miliona evra, ali je objekat ostao nedovršen, zapušten i nefunkcionalan.
- Bivši reprezentativac Danilo Ikodinović je izjavio da je to „bačen novac svih građana Srbije“ i da je završeno najviše 50% radova.
- Postoje navodi o neuspešnoj montaži bazena, pukotinama u konstrukciji i nedostatku tehničke dokumentacije.
- Vaterpolo savez Srbije i Ministarstvo sporta nisu bili uključeni u realizaciju, što dodatno komplikuje odgovornost i nadzor.
🧭 Zaključak
Ovo nije klasičan slučaj „ili-ili“. Radi se o kombinaciji lošeg upravljanja, nedostatka političke volje, i moguće zloupotrebe sredstava. Projekat koji je mogao da bude ponos srpskog sporta pretvoren je u primer institucionalne nebrige.
Najviše se za završetak Nacionalnog vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji zalagali lokalni sportski entuzijasti, aktuelni članovi Vaterpolo kluba Goč, kao i bivši reprezentativci koji su javno kritikovali nefunkcionalnost projekta.
🗣️ Istaknuti pojedinci
KAKO PRENOSI PORTAL Izvor: https://nova.rs/
- Danilo Ikodinović, bivši reprezentativac, javno je izjavio da je „bačen novac svih građana Srbije“ i da je završeno najviše 50% radova. Njegove izjave su bile među najglasnijima u medijima.
- Lokalni sportski radnici i vaterpolo i plivači treneri svih plivačkih i vaterpolo klubova u Vrnjačkoj Banji, a naručito treneri aktuelni predsednik iz PVK Goč kao najstarijeg kluba u Vrnjačkoj Banji, konstantno su ukazivali na potrebu za boljim uslovima i završetak kompleksa.
🏛️ Institucionalna tišina
- Vaterpolo savez Srbije i Ministarstvo sporta nisu se zvanično oglašavali niti preuzeli aktivnu ulogu u završetku projekta.
- Lokalna samouprava je u početku pokazivala inicijativu, ali je kasnije izostala politička volja i strateško upravljanje.
📢 Građanske inicijative
- Povremeno su se pojavljivale inicijative građana i sportskih udruženja koje su tražile transparentnost i nastavak radova, ali bez većeg institucionalnog efekta.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?