Na ovoj stranici iznosimo lične stavove, pokrećemo diskusije, debate , hvalimo, kritikujemo:
Pošalji te nam svoj lični stav prema određenoj temi u vezi vaterpola na maila: KONTAKT tj. admin@vaterpolosrbija.rs
Otvorimo goruća pitanja, započnimo konstruktivne diskusije- BEZ GOVORA MRŽNJE, molimo Vas da svaku temu potkrepite relevatnim činjenicama u suprotnom neće biti publikovana
Veštačka inteligencija u službi vaterpola, za i protiv
AI u selekciji igrača: pomoćnik, a ne kao trener ili selektor

Artificial Intelligence in Water Polo
U eri digitalne transformacije, veštačka inteligencija (AI) sve više ulazi u svet sporta — od analize performansi do personalizovanih treninga. Ali jedno pitanje izaziva posebnu pažnju: može li AI odlučivati o selekciji igrača?
Šta AI može da uradi
AI nije magični orakl, ali jeste moćan alat. Evo kako može pomoći trenerima i selektorima:
- Analiza performansi: AI obrađuje podatke o brzini, preciznosti, izdržljivosti i taktičkom ponašanju igrača — i to u realnom vremenu.
- Predviđanje razvoja: Na osnovu istorijskih podataka, AI može proceniti potencijal igrača i predložiti personalizovane treninge.
- Prevencija povreda: Kroz biomehaničke analize, AI može identifikovati rizike i predložiti korekcije u tehnici.
- Taktička kompatibilnost: AI simulira kako se određeni igrač uklapa u timsku strategiju — ko se najbolje dopunjuje, ko pravi balans.
Gde AI mora da stane
I pored svih prednosti, AI ima svoje granice:
- Ne vidi karakter: Ne može proceniti mentalnu snagu, timsku hemiju, liderstvo ili motivaciju.
- Ne razume kontekst: Ne zna da li je igrač pod stresom, da li se oporavlja od poraza, ili kako reaguje na pritisak.
- Ne donosi konačne odluke: Selekcija zahteva ljudsku intuiciju, iskustvo i emocionalnu inteligenciju — posebno u sportovima poput vaterpola.
Zaključak
AI kao partner, ne kao zamena
U vrhunskim klubovima, AI se koristi kao savetnik — ne kao selektor. Treneri uzimaju podatke, ali konačna odluka ostaje ljudska. Jer sport nije samo broj — to je emocija, strast, timski duh.
U vaterpolu, AI može pomoći da se prepozna talenat, optimizuje trening, i spreče povrede. Ali da li je neko spreman za reprezentaciju? To zna samo onaj ko je bio u bazenu, ko je video pogled igrača pred važan meč, ko je osetio energiju tima.
Kreator članka:
Dušan Josifović
Proveo 12 godina na poslovima sekretara Plivačkog Vaterpolo kluba Goč Vrnjačka Banja, Glavna profesija: 26 godina rada na poslovima Network i Computer system administratora, zadužen za razvijanje i implementaciji informacionim sistemima u Odseku za informatiku i telekomunikacije Opštinske uprave opštine Vrnjačka Banja
31. 07. 2025.
Plitka kasa i bazeni u Vrnjačkoj Banji- osvrt Zoran Avramović, penzionera, bivši vaterpoliste, direktor Vaterpolo kluba Partizan i predsednik skupštine kluba i izvršni direktor Vaterpolo saveza Srbije- Izvor Dnevni list Politika
Plitka kasa i bazeni u Vrnjačkoj Banji
Ovih dana uveliko je u toku prelazni rok za mnoge sportove, kako u Evropi, tako i kod nas. Fudbalski i košarkaški klubovi uporno se trude da u svoje redove dovedu kvalitetne igrače, uglavnom inostrane, kako bi popunili broj stranih igrača u klubu propisan odgovarajućim normativnim aktima nadređenog saveza. Naravno, cene takvih sportista prevazilaze mogućnosti klubova, ali postoji i za to već dobro oprobano rešenje kako bi klubovi mogli da pariraju daleko bogatijim konkurentima u međunarodnim takmičenjima i da u domaćem takmičenju osvoje trofeje. To rešenje je, kako već praksa nalaže država, koja će to uglavnom da plati. To je očigledno najlakše i najefikasnije rešenje, dobro potvrđeno u praksi. Pritom su dugovanja za poreze prema njoj na stendbaju ili se izmiruju s ogromnim zakašnjenjem, ako se uopšte izmiruju. Lep praktičan odnos prema državi. Uzmi koliko ti treba, daj od sebe koliko možeš.

Pre dve godine bio sam u Madridu i zajedno sa suprugom kupio karte za prvenstvenu fudbalsku utakmicu na stadionu Atletika. Zaista lep događaj. Uživali smo u sportskoj atmosferi prepunog stadiona. Od tada mi na mejl neprekidno stižu ponude kluba za kupovinu slobodnih ulaznica. Isto se događa i mom sinu od strane Reala, Sevilje i Valensije, čije je utakmice gledao za vreme boravka u Španiji. Pretpostavljam da nisu nudili ulaznice državi, gradu ili opštini, već gledaocima. Vrlo interesantna praksa. Klubovi idu prema gledaocima i nude svoje usluge. Verovatno Strani klubovi nude gledaocima karte za utakmice: stadion Atletika u Madridu im od toga zavisi i sastav tima i sveukupni sportski život. Real je prošle godine imao bruto promet veći od milijardu evra.
U”Politici” je 27. jula osvanuo naslov Za bazene plitka lokalna kasa”, dok je u podnaslovu navedeno da se predugo čeka novac iz državnog budžeta obećan za nastavak gradnje vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji. Zaista je prošlo previše vremena. Uskoro će u banji proslaviti neslavnu desetogodišnjicu. Kako je navedeno, reč je o 4,5 miliona evra, potrebnoj da bi vaterpolo centar zaživeo i počeo da prima korisnike. Naravno, država je kriva. Obećala i još nije ispunila. Samo što je preselila bazene iz Beogradske arene vredne 1,3 miliona evra. Usput izgradila savremeni auto-put vredan više od milijardu evra, a u banji skoro 10 godina čekaju da im se da obećani namenski novac.

Očigledno su smetnuli s uma da je Vrnjačka Banja iznedrila jednog šampiona, olimpijskog pobednika u vaterpolu, Igora Gočanina, danas trenera VK Goč, da ima izuzetnu sportsku porodicu Ćirić. Otac Ljubiša, bivši vaterpolista Goča, potom međunarodni vaterpolo sudija, delegat i kontrolor suđenja, sinovi Stefan, trofejni trener sa VK Partizan i pomoćnik Dejana Savica i učesnik u svim uspesima vaterpolo reprezentacije Srbije u proteklih desetak godina, a sada pomoćnik selektora Uroša Stevanovića, kao i Miloš, trener u šampionu Evrope italijan skom Pro Reku, takođe sadašnji trener reprezentacije Srbije. Da ne zaboravim i na Nebojšu Novoselca, takođe trofejnog trenera, ali i na mnoge bivše vaterpoliste i sportske radnike iz te sredi ne, takođe i sadašnje aktivne vaterpolo radnike. Sećanje me dovodi i do čuvenog Trude, arhitekte svih ovih uspeha banjskih vaterpolista. Bar iz pijeteta prema njihovim rezultatima banja predugo čeka. Ali zna da se pravda i da se ne okreće sebi, kao što to, na primer, rade španski klubovi. Razgovor s poslovnim bankama o kreditu, obilazak Evrope i sveta sva- kako bi dali mnogo bolji rezultat nego čekanje od 10 godina na obećano. Bazeni po Srbiji izgrađeni su u mnogim gradovima. Kako i od kojih sredstava? Nije svima njima država dala bazene iz Arene i novac za izgradnju. Raspitajte se. Bolje da ste niste pravdali.
Zoran Avramović, penzioner,bivši vaterpolista, direktor Vaterpolo kluba Partizan i predsednik skupštine kluba i izvršni direktor Vaterpolo saveza Srbije
Priredila Danijela Dragićević Janković, Foto Vikipedija”/Sevicombo10
13. avg 2024.
Čitlac portala Nova nam šalje svoj stav o Aleksandru Šapiću?
Istina ili ne ?
Država nagrađuje vaterpoliste za medalje, dok ljudi iz vlasti uništavaju sport
Zlato u Parizu, nažalost teško da je posledica sistemskog rada, jer ničeg sličnog u srpskom vaterpolu nema već godinama.
Članovima muške vaterpolo reprezentacije Srbije pripala je premija u visini od 200.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za osvojenu zlatnu medalju, a isti iznos dodeljen je i selektoru Urošu Stevanoviću. Međutim to je nagrada koja je čekala svakog osvajača medalje u svim sportovima, dok je vaterpolo realnost u Srbiji potpuno drugačija.
Tako na primer u selekciji aktuelnog osvajača zlata imamo šestoricu igrača koji su prošli u jednoj fazi svoje karijere vaterpolo školu Paritzana i igrali za taj klub od kojih su Dušan Mandić i Nikola Jakšić bili glavni igrao i ove selekcije, dok je na primer u završnici Nikola Dedović bio jedan od najboljih strelaca.
Partizan je uz Pro Reko i Mladost najtrofejniji klub na svetu i iz te škole izašle su generacije vaterpolo legendi poput Igora Milanovića, Filipa Filipovića, Aleksandra Šoštara i mnogih drugih..
Do pre nekoliko meseci, međutim, Partizan nije imao gde da trenira jer je situacija sa bazenom na Banjici došla do toga da je bilo nemoguće raditi u hladnijem periodu u ledenoj vodi. Situacija se nešto popravila, ali je i dalje pitanje gde će i u kom pravcu klub dalje nastaviti, s obzirom da je u jednom trenutku morao da pusti i velik broj dece kojima nije mogao da obezbedi uslove za trening.
Nije dramatično bolja situacija ni u ostalim klubovima u Srbiji, a gotovo čitava priča se svela na Novi Beograd. Iako Radnilčki iz Kragujevca kojeg predvodi aktuelni selektor Srbije donekle uspeva da parira i u ovoj selekciji ima četvoricu igrača, u pitanju su reprezentativci koji su ponikli na drugom mestu, dok je Crvena zvezda dala samo rezervnog golmana.
Bez neke želje da svoje bogato vaterpolo iskustvo i svoje političke veze iskoristi u cilju razvoja sporta koji ga je učinio slavnim, Šapić je stvorio Frankenštajna sa ciljem da kroz tu priču zadovolji lične ambicijie. Već godinama se u klub sipaju, za vaterpolo standarde velike pare i dovode najveće domaće i strane zvezde ne bi li se osvojila Liga šampiona što mu još uvek ne polazi za rukom, dok u isto vreme velikan poput Partizana vodi bitku za goli život.
Da stvar bude gora, ne postoji naznaka razvijanja vaterpolo škole, već se dovode najveće zvezde i igrači u punoj snazi zarad kratkoročnih ciljeva, a nije mu pošlo za rukom da okupi ni najbolje što naš vaterpolo ima pa da bar kroz klub uigravamo repreznatciju.
Brojni su slučajevi legendi i igrača koji su posle boravka u novom Beogradu bežali glavom bez obzira. Najeklatantniji primer upravo je slučaj Dušana Mandića koji je u jednom trenutku bio taoc Novog Beograda koji ga je suspendovao, zabranio mu dolazak na treninge i nije mu dozvoljavo da napusti klub.
Pričao je o tome i Igro Milanović koji je kao trener prošao torturu, ucenjivan je Nikola Jakšić, a mnogi drugi slučajevi gurnuti su pod tepih.
Sve to je dovelo u pitanje budućnost ovog sporta u Srbiji. Igre u Los Anđelesu jesu tek za četiri godine, ali ciklus kreće upravo sada. Aleksandar Šapić i dalje je najmoćnija figura srpskog vaterpola, a to nisu dobre vesti. Već je pokazao da ne mari ni za koga osim za svoje interese, a strategija razvoja ne postoji. Ako se nešto ne promeni, ovo zlato bi lako moglo da bude labudova pesma naše vaterpola.
25.07.2025.
Na Svetskom prvenstvu u vaterpolu u Singapuru 2025. (ne Dubaiju), reprezentacija Srbije nije ostvarila očekivani plasman, uprkos pojedinačnim sjajnim partijama. Evo dublje višemesečne analize uzroka lošijeg plasmana i šireg stanja srpskog vaterpola:
🧠 Ključni uzroci lošeg plasmana
1. Prelaz generacije
- Mnogi legendarni igrači (Filipović, Prlainović, Nikić) su se povukli ili su u zalasku karijere.
- Nova generacija još uvek traži stabilnost i liderstvo na terenu.
2. Taktička rigidnost
- Srbija je dugo igrala po sistemu koji je dominirao od 2016–2021.
- Promene u svetskom vaterpolu (brži ritam, više tranzicije) nisu u potpunosti usvojene.
3. Psihološki pritisak
- Očekivanja su ogromna nakon decenije dominacije.
- Mladi igrači osećaju teret istorije i rezultata, što utiče na samopouzdanje.
4. Nedostatak kontinuiteta u stručnom štabu
- Promene u trenerskom kadru i filozofiji igre unose nesigurnost.
- Uroš Stevanović je talentovan, ali još uvek gradi autoritet u seniorskom timu.
🔍 Dublja analiza stanja srpskog vaterpola
📉 Strukturalni izazovi
- Klupski sistem je oslabio: Partizan, Zvezda i Radnički više ne dominiraju kao nekada.
- Finansije: Nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, kampove i razvoj mladih.
- Liga: Srpska liga gubi konkurentnost u odnosu na italijansku, mađarsku i hrvatsku.
🧬 Talentovana baza postoji
- Igrači poput Dušana Mandića, Nikole Jakšića i golmana Petrovića pokazuju vrhunski kvalitet.
- Mandić je i dalje lider, ali mu nedostaje podrška u ključnim momentima.
📊 Statistički uvid
| Takmičenje | Golovi Dušana Mandića | Prosek po meču |
|---|---|---|
| Olimpijske igre | 91 | 3.14 |
| Svetska prvenstva | 78 | 2.36 |
| Evropska prvenstva | 103 | 2.71 |
| Prijateljski mečevi | 50 | 0.48 |
Efikasnost raste u finalnim fazama, ali timska sinergija opada.
🛠 Preporuke za oporavak
- Reforma domaće lige: Uvođenje profesionalnih standarda, bolja medijska pokrivenost.
- Trenerski razvoj: Fokus na modernu taktiku, psihološku pripremu i analitiku.
- Međunarodna saradnja: Slanje mladih igrača u jake evropske klubove.
- Digitalna transformacija: Korišćenje sistema poput Microplus za praćenje učinka i treninga.
🎯 Zaključak
Srbija ima potencijal da se vrati na vrh, ali mora da prepozna da se svet vaterpola menja. Potrebna je kombinacija tradicije i inovacije — uz hrabrost da se naprave sistemske promene. Vaterpolo nije samo sport — to je kulturni identitet, i zato zaslužuje novu strategiju.

