Na ovoj stranici iznosimo lične stavove, pokrećemo diskusije, debate , hvalimo, kritikujemo:

Pošalji te nam svoj lični stav prema određenoj temi u vezi vaterpola na maila:  KONTAKT  tj. admin@vaterpolosrbija.rs

Otvorimo goruća pitanja, započnimo konstruktivne diskusije- BEZ GOVORA MRŽNJE, molimo Vas da svaku temu potkrepite relevatnim činjenicama u suprotnom neće biti publikovana


Veštačka inteligencija u službi vaterpola, za i protiv

AI u selekciji igrača: pomoćnik, a ne kao trener ili selektor

Artificial Intelligence in Water Polo The Next Wave of Innovation

Artificial Intelligence in Water Polo

U eri digitalne transformacije, veštačka inteligencija (AI) sve više ulazi u svet sporta — od analize performansi do personalizovanih treninga. Ali jedno pitanje izaziva posebnu pažnju: može li AI odlučivati o selekciji igrača?

Šta AI može da uradi

AI nije magični orakl, ali jeste moćan alat. Evo kako može pomoći trenerima i selektorima:

  • Analiza performansi: AI obrađuje podatke o brzini, preciznosti, izdržljivosti i taktičkom ponašanju igrača — i to u realnom vremenu.
  • Predviđanje razvoja: Na osnovu istorijskih podataka, AI može proceniti potencijal igrača i predložiti personalizovane treninge.
  • Prevencija povreda: Kroz biomehaničke analize, AI može identifikovati rizike i predložiti korekcije u tehnici.
  • Taktička kompatibilnost: AI simulira kako se određeni igrač uklapa u timsku strategiju — ko se najbolje dopunjuje, ko pravi balans.

Gde AI mora da stane

I pored svih prednosti, AI ima svoje granice:

  • Ne vidi karakter: Ne može proceniti mentalnu snagu, timsku hemiju, liderstvo ili motivaciju.
  • Ne razume kontekst: Ne zna da li je igrač pod stresom, da li se oporavlja od poraza, ili kako reaguje na pritisak.
  • Ne donosi konačne odluke: Selekcija zahteva ljudsku intuiciju, iskustvo i emocionalnu inteligenciju — posebno u sportovima poput vaterpola.

Zaključak

AI kao partner, ne kao zamena

U vrhunskim klubovima, AI se koristi kao savetnik — ne kao selektor. Treneri uzimaju podatke, ali konačna odluka ostaje ljudska. Jer sport nije samo broj — to je emocija, strast, timski duh.

U vaterpolu, AI može pomoći da se prepozna talenat, optimizuje trening, i spreče povrede. Ali da li je neko spreman za reprezentaciju? To zna samo onaj ko je bio u bazenu, ko je video pogled igrača pred važan meč, ko je osetio energiju tima.

Kreator članka:

Dušan Josifović

Proveo 12 godina na poslovima sekretara Plivačkog Vaterpolo kluba Goč Vrnjačka Banja, Glavna profesija: 26 godina rada na poslovima Network i Computer system administratora, zadužen za  razvijanje i implementaciji informacionim sistemima u Odseku za informatiku i telekomunikacije Opštinske uprave opštine Vrnjačka Banja


31. 07. 2025.

Plitka kasa i bazeni u Vrnjačkoj Banji- osvrt Zoran Avramović, penzionera, bivši vaterpoliste, direktor Vaterpolo kluba Partizan i predsednik skupštine kluba i izvršni direktor Vaterpolo saveza Srbije- Izvor Dnevni list Politika

Plitka kasa i bazeni u Vrnjačkoj Banji

Ovih dana uveliko je u toku prelazni rok za mnoge sportove, kako u Evropi, tako i kod nas. Fudbalski i košarkaški klubovi uporno se trude da u svoje redove dovedu kvalitetne igrače, uglavnom inostrane, kako bi popunili broj stranih igrača u klubu propisan odgovarajućim normativnim aktima nadređenog saveza. Naravno, cene takvih sportista prevazilaze mogućnosti klubova, ali postoji i za to već dobro oprobano rešenje kako bi klubovi mogli da pariraju daleko bogatijim konkurentima u međunarodnim takmičenjima i da u domaćem takmičenju osvoje trofeje. To rešenje je, kako već praksa nalaže  država, koja će to uglavnom da plati. To je očigledno najlakše i najefikasnije rešenje, dobro potvrđeno u praksi. Pritom su dugovanja za poreze prema njoj na stendbaju ili se izmiruju s ogromnim zakašnjenjem, ako se uopšte izmiruju. Lep praktičan odnos prema državi. Uzmi koliko ti treba, daj od sebe koliko možeš.

nezavrseni bazeni u Vrnjačkoj Banji

Pre dve godine bio sam u Madridu i zajedno sa suprugom kupio karte za prvenstvenu fudbalsku utakmicu na stadionu Atletika. Zaista lep događaj. Uživali smo u sportskoj atmosferi prepunog stadiona. Od tada mi na mejl neprekidno stižu ponude kluba za kupovinu slobodnih ulaznica. Isto se događa i mom sinu od strane Reala, Sevilje i Valensije, čije je utakmice gledao za vreme boravka u Španiji. Pretpostavljam da nisu nudili ulaznice državi, gradu ili opštini, već gledaocima. Vrlo interesantna praksa. Klubovi idu prema gledaocima i nude svoje usluge. Verovatno Strani klubovi nude gledaocima karte za utakmice: stadion Atletika u Madridu im od toga zavisi i sastav tima i sveukupni sportski život. Real je prošle godine imao bruto promet veći od milijardu evra.

U”Politici” je 27. jula osvanuo naslov Za bazene plitka lokalna kasa”, dok je u podnaslovu navedeno da se predugo čeka novac iz državnog budžeta obećan za nastavak gradnje vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji. Zaista je prošlo previše vremena. Uskoro će u banji proslaviti neslavnu desetogodišnjicu. Kako je navedeno, reč je o 4,5 miliona evra, potrebnoj da bi vaterpolo centar zaživeo i počeo da prima korisnike. Naravno, država je kriva. Obećala i još nije ispunila. Samo što je preselila bazene iz Beogradske arene vredne 1,3 miliona evra. Usput izgradila savremeni auto-put vredan više od milijardu evra, a u banji skoro 10 godina čekaju da im se da obećani namenski novac.

Očigledno su smetnuli s uma da je Vrnjačka Banja iznedrila jednog šampiona, olimpijskog pobednika u vaterpolu, Igora Gočanina, danas trenera VK Goč, da ima izuzetnu sportsku porodicu Ćirić. Otac Ljubiša, bivši vaterpolista Goča, potom međunarodni vaterpolo sudija, delegat i kontrolor suđenja, sinovi Stefan, trofejni trener sa VK Partizan i pomoćnik Dejana Savica i učesnik u svim uspesima vaterpolo reprezentacije Srbije u proteklih desetak godina, a sada pomoćnik selektora Uroša Stevanovića, kao i Miloš, trener u šampionu Evrope italijan skom Pro Reku, takođe sadašnji trener reprezentacije Srbije. Da ne zaboravim i na Nebojšu Novoselca, takođe trofejnog trenera, ali i na mnoge bivše vaterpoliste i sportske radnike iz te sredi ne, takođe i sadašnje aktivne vaterpolo radnike. Sećanje me dovodi i do čuvenog Trude, arhitekte svih ovih uspeha banjskih vaterpolista. Bar iz pijeteta prema njihovim rezultatima banja predugo čeka. Ali zna da se pravda i da se ne okreće sebi, kao što to, na primer, rade španski klubovi. Razgovor s poslovnim bankama o kreditu, obilazak Evrope i sveta sva- kako bi dali mnogo bolji rezultat nego čekanje od 10 godina na obećano. Bazeni po Srbiji izgrađeni su u mnogim gradovima. Kako i od kojih sredstava? Nije svima njima država dala bazene iz Arene i novac za izgradnju. Raspitajte se. Bolje da ste niste pravdali.

 

Zoran Avramović, penzioner,bivši vaterpolista, direktor Vaterpolo kluba Partizan i predsednik skupštine kluba i izvršni direktor Vaterpolo saveza Srbije

Priredila Danijela Dragićević Janković, Foto Vikipedija”/Sevicombo10


 

13. avg 2024.

Čitlac portala Nova nam šalje svoj stav o Aleksandru Šapiću?

Istina ili ne ?

Država nagrađuje vaterpoliste za medalje, dok ljudi iz vlasti uništavaju sport

Zlato u Parizu, nažalost teško da je posledica sistemskog rada, jer ničeg sličnog u srpskom vaterpolu nema već godinama.

Članovima muške vaterpolo reprezentacije Srbije pripala je premija u visini od 200.000 evra u dinarskoj protivvrednosti za osvojenu zlatnu medalju, a isti iznos dodeljen je i selektoru Urošu Stevanoviću. Međutim to je nagrada koja je čekala svakog osvajača medalje u svim sportovima, dok je vaterpolo realnost u Srbiji potpuno drugačija.

Tako na primer u selekciji aktuelnog osvajača zlata imamo šestoricu igrača koji su prošli u jednoj fazi svoje karijere vaterpolo školu Paritzana i igrali za taj klub od kojih su Dušan Mandić i Nikola Jakšić bili glavni igrao i ove selekcije, dok je na primer u završnici Nikola Dedović bio jedan od najboljih strelaca.

Partizan je uz Pro Reko i Mladost najtrofejniji klub na svetu i iz te škole izašle su generacije vaterpolo legendi poput Igora Milanovića, Filipa Filipovića, Aleksandra Šoštara i mnogih drugih..

Do pre nekoliko meseci, međutim, Partizan nije imao gde da trenira jer je situacija sa bazenom na Banjici došla do toga da je bilo nemoguće raditi u hladnijem periodu u ledenoj vodi. Situacija se nešto popravila, ali je i dalje pitanje gde će i u kom pravcu klub dalje nastaviti, s obzirom da je u jednom trenutku morao da pusti i velik broj dece kojima nije mogao da obezbedi uslove za trening.

Nije dramatično bolja situacija ni u ostalim klubovima u Srbiji, a gotovo čitava priča se svela na Novi Beograd. Iako Radnilčki iz Kragujevca kojeg predvodi aktuelni selektor Srbije donekle uspeva da parira i u ovoj selekciji ima četvoricu igrača, u pitanju su reprezentativci koji su ponikli na drugom mestu, dok je Crvena zvezda dala samo rezervnog golmana.

Bez neke želje da svoje bogato vaterpolo iskustvo i svoje političke veze iskoristi u cilju razvoja sporta koji ga je učinio slavnim, Šapić je stvorio Frankenštajna sa ciljem da kroz tu priču zadovolji lične ambicijie. Već godinama se u klub sipaju, za vaterpolo standarde velike pare i dovode najveće domaće i strane zvezde ne bi li se osvojila Liga šampiona što mu još uvek ne polazi za rukom, dok u isto vreme velikan poput Partizana vodi bitku za goli život.

Da stvar bude gora, ne postoji naznaka razvijanja vaterpolo škole, već se dovode najveće zvezde i igrači u punoj snazi zarad kratkoročnih ciljeva, a nije mu pošlo za rukom da okupi ni najbolje što naš vaterpolo ima pa da bar kroz klub uigravamo repreznatciju.

Brojni su slučajevi legendi i igrača koji su posle boravka u novom Beogradu bežali glavom bez obzira. Najeklatantniji primer upravo je slučaj Dušana Mandića koji je u jednom trenutku bio taoc Novog Beograda koji ga je suspendovao, zabranio mu dolazak na treninge i nije mu dozvoljavo da napusti klub.

Pričao je o tome i Igro Milanović koji je kao trener prošao torturu, ucenjivan je Nikola Jakšić, a mnogi drugi slučajevi gurnuti su pod tepih.

Sve to je dovelo u pitanje budućnost ovog sporta u Srbiji. Igre u Los Anđelesu jesu tek za četiri godine, ali ciklus kreće upravo sada. Aleksandar Šapić i dalje je najmoćnija figura srpskog vaterpola, a to nisu dobre vesti. Već je pokazao da ne mari ni za koga osim za svoje interese, a strategija razvoja ne postoji. Ako se nešto ne promeni, ovo zlato bi lako moglo da bude labudova pesma naše vaterpola.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?


25.07.2025.

Na Svetskom prvenstvu u vaterpolu u Singapuru 2025. (ne Dubaiju), reprezentacija Srbije nije ostvarila očekivani plasman, uprkos pojedinačnim sjajnim partijama. Evo dublje višemesečne analize uzroka lošijeg plasmana i šireg stanja srpskog vaterpola:

🧠 Ključni uzroci lošeg plasmana

1. Prelaz generacije

  • Mnogi legendarni igrači (Filipović, Prlainović, Nikić) su se povukli ili su u zalasku karijere.
  • Nova generacija još uvek traži stabilnost i liderstvo na terenu.

2. Taktička rigidnost

  • Srbija je dugo igrala po sistemu koji je dominirao od 2016–2021.
  • Promene u svetskom vaterpolu (brži ritam, više tranzicije) nisu u potpunosti usvojene.

3. Psihološki pritisak

  • Očekivanja su ogromna nakon decenije dominacije.
  • Mladi igrači osećaju teret istorije i rezultata, što utiče na samopouzdanje.

4. Nedostatak kontinuiteta u stručnom štabu

  • Promene u trenerskom kadru i filozofiji igre unose nesigurnost.
  • Uroš Stevanović je talentovan, ali još uvek gradi autoritet u seniorskom timu.

🔍 Dublja analiza stanja srpskog vaterpola

📉 Strukturalni izazovi

  • Klupski sistem je oslabio: Partizan, Zvezda i Radnički više ne dominiraju kao nekada.
  • Finansije: Nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, kampove i razvoj mladih.
  • Liga: Srpska liga gubi konkurentnost u odnosu na italijansku, mađarsku i hrvatsku.

🧬 Talentovana baza postoji

  • Igrači poput Dušana Mandića, Nikole Jakšića i golmana Petrovića pokazuju vrhunski kvalitet.
  • Mandić je i dalje lider, ali mu nedostaje podrška u ključnim momentima.

📊 Statistički uvid

Takmičenje Golovi Dušana Mandića Prosek po meču
Olimpijske igre 91 3.14
Svetska prvenstva 78 2.36
Evropska prvenstva 103 2.71
Prijateljski mečevi 50 0.48

Efikasnost raste u finalnim fazama, ali timska sinergija opada.

🛠 Preporuke za oporavak

  • Reforma domaće lige: Uvođenje profesionalnih standarda, bolja medijska pokrivenost.
  • Trenerski razvoj: Fokus na modernu taktiku, psihološku pripremu i analitiku.
  • Međunarodna saradnja: Slanje mladih igrača u jake evropske klubove.
  • Digitalna transformacija: Korišćenje sistema poput Microplus za praćenje učinka i treninga.

🎯 Zaključak

Srbija ima potencijal da se vrati na vrh, ali mora da prepozna da se svet vaterpola menja. Potrebna je kombinacija tradicije i inovacije — uz hrabrost da se naprave sistemske promene. Vaterpolo nije samo sport — to je kulturni identitet, i zato zaslužuje novu strategiju.

Umešanost politike i novca

Umešanost politike i novca u srpski vaterpolo — posebno u kontekstu lošijeg plasmana na Svetskom prvenstvu u Singapuru 2025 — zahteva pažljivu analizu. Evo dubljeg uvida:

🏛️ Politički uticaj na vaterpolo

1. Politizacija sportskih funkcija

  • Mnogi ključni ljudi u Vaterpolo savezu Srbije dolaze iz političkih struktura, što često dovodi do nekompetentnog upravljanja.
  • Odluke o selektorima, kampovima i budžetima neretko se donose po partijskim linijama, a ne po stručnosti.

2. Vanja Udovičić kao primer

  • Bivši ministar sporta i legendarni vaterpolista, Udovičić je bio most između sporta i politike.
  • Njegova uloga je bila dvostruka: promocija sporta, ali i kontrola resursa, što je izazivalo podeljena mišljenja.

3. Uticaj lokalnih moćnika

  • Klubovi poput Partizana i Zvezde često zavise od opštinskih budžeta i političke volje.
  • Treneri i igrači se sele u inostranstvo jer domaći sistem ne garantuje stabilnost.

💰 Finansijski izazovi

1. Neravnomerna raspodela sredstava

  • Vaterpolo dobija manje sredstava u poređenju sa fudbalom i košarkom, uprkos vrhunskim rezultatima.
  • Sredstva se često troše na reprezentaciju, dok klupska baza stagnira.

2. Odlazak talenata

  • Mladi igrači odlaze u Italiju, Mađarsku i Španiju zbog boljih uslova i plata.
  • Primer: Dušan Mandić i Nikola Jakšić su igrali za Pro Recco i Ferencváros, jer domaći klubovi ne mogu da ih zadrže.

3. Sponzorska nevidljivost

  • Vaterpolo nema jaku medijsku pokrivenost, pa ni sponzori ne vide interes.
  • Bez digitalne strategije i brendiranja, sport ostaje u senci.

📉 Posledice na reprezentaciju

Faktor Efekat na tim
Politika u Savezu Nepoverenje među igračima i stručnim štabom
Nedostatak novca Loša priprema, slabija logistika
Odlazak trenera Gubitak kontinuiteta u radu
Medijska marginalizacija Slaba motivacija i promocija sporta

🔄 Šta se može promeniti?

  • Depolitizacija Saveza: Uvođenje nezavisnog tela za sportske odluke.
  • Transparentno finansiranje: Javni budžeti, sponzorski ugovori i digitalna monetizacija.
  • Povratak trenera iz dijaspore: Iskoristiti znanje srpskih stručnjaka u Italiji, Mađarskoj i SAD.
  • Digitalna strategija: Vaterpolo kao brend — kroz YouTube, TikTok, analitiku i edukaciju.

🎯 Zaključak

Srpski vaterpolo je žrtva sopstvenog uspeha — dominacija je stvorila iluziju stabilnosti. Politika i novac su ušli u bazen, ali ne kroz vrata razvoja, već kroz prozor kontrole. Da bi se vratio na vrh, sport mora da se oslobodi tih stega i da se vrati svojoj suštini — igri, strasti i znanju.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?


09. avg 2021

Izvor: https://nova.rs/

Ovako izgleda „kuća vaterpola“ u Srbiji: Napušteno i urušeno

„Na vas je Srbija ponosna“, „Zlato Srbije, „Vi ste naši junaci“ … samo su neki od naslova kojima se svaki put isprate pobede naših vaterpolista. Uprkos tome što je reč o našem najtrofejnijem ekipnom sportu, vaterpolisti do danas nisu dobili svoj nacionalni centar. Obećan im je 2016. Tada je kamen temeljac „lopatom“ udario bivši vaterpolista a danas ministar sporta Vanja Udovičić, ali Centar ni nakon pet godina nije završen.

Nacionalni vaterpolo centar u Vrnjačkoj Banji jeste zamišljen kao strateški projekat za razvoj srpskog vaterpola, ali njegova realizacija nije išla glatko. Evo šta se zna:

Plan i početak projekta

  • Nakon Evropskog prvenstva u Beogradu 2016, dva montažna bazena korišćena za takmičenje prebačena su u Vrnjačku Banju.
  • Cilj je bio da se u blizini hale „Vlade Divac“ formira nacionalni centar za pripreme svih reprezentativnih selekcija.
  • Planirano je i proširenje sa malim zatvorenim bazenom za obuku dece.

Zašto nije završen?

  • Iako je lokalna samouprava najavila završetak radova do avgusta 2016, kasnije faze – poput pokrivanja bazena i izgradnje dodatnih objekata – zahtevale su dogovore sa državom i dodatna ulaganja.
  • Projekat je naišao na zastoje u finansiranju i koordinaciji, što je čest problem kod infrastrukturnih inicijativa koje zavise od više nivoa vlasti.
  • Nema javno dostupnih informacija da je centar u potpunosti operativan kao što je prvobitno zamišljeno.

 Status danas

  • Olimpijski bazen iz 1960. godine i dalje funkcioniše kao glavni sportski objekat za vodene sportove u Banji.
  • Vaterpolo klub „Goč“ i druge lokalne inicijative održavaju tradiciju, ali nacionalni centar u punom kapacitetu još nije zaživeo.
Nažalost, slučaj Nacionalnog vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji nosi elemente i sistemske nesposobnosti i potencijalne korupcije, prema dostupnim informacijama.

🧱 Nesposobnost lokalne vlasti

  • Projekat je prebačen na lokalnu samoupravu, bez jasne strategije i kontrole sa državnog nivoa.
  • U više navrata je menjan obim projekta, smanjena površina kompleksa, a rokovi su pomerani bez objašnjenja.
  • Lokalna vlast je priznala da nije bila dovoljno agresivna u borbi za nastavak gradnje, što ukazuje na slab kapacitet za vođenje strateških infrastrukturnih projekata.

💸 Potencijalna korupcija i netransparentnost

  • Uloženo je oko 2,5 miliona evra, ali je objekat ostao nedovršen, zapušten i nefunkcionalan.
  • Bivši reprezentativac Danilo Ikodinović je izjavio da je to „bačen novac svih građana Srbije“ i da je završeno najviše 50% radova.
  • Postoje navodi o neuspešnoj montaži bazena, pukotinama u konstrukciji i nedostatku tehničke dokumentacije.
  • Vaterpolo savez Srbije i Ministarstvo sporta nisu bili uključeni u realizaciju, što dodatno komplikuje odgovornost i nadzor.

🧭 Zaključak

Ovo nije klasičan slučaj „ili-ili“. Radi se o kombinaciji lošeg upravljanja, nedostatka političke volje, i moguće zloupotrebe sredstava. Projekat koji je mogao da bude ponos srpskog sporta pretvoren je u primer institucionalne nebrige.

Najviše se za završetak Nacionalnog vaterpolo centra u Vrnjačkoj Banji zalagali lokalni sportski entuzijasti, aktuelni članovi Vaterpolo kluba Goč, kao i bivši reprezentativci koji su javno kritikovali nefunkcionalnost projekta.

🗣️ Istaknuti pojedinci

KAKO PRENOSI PORTAL Izvor: https://nova.rs/ 

  • Danilo Ikodinović, bivši reprezentativac, javno je izjavio da je „bačen novac svih građana Srbije“ i da je završeno najviše 50% radova. Njegove izjave su bile među najglasnijima u medijima.
  • Lokalni sportski radnici i vaterpolo i plivači treneri svih plivačkih i vaterpolo klubova u Vrnjačkoj Banji, a  naručito treneri aktuelni predsednik iz PVK Goč kao najstarijeg kluba u Vrnjačkoj Banji, konstantno su ukazivali na potrebu za boljim uslovima i završetak kompleksa.

🏛️ Institucionalna tišina

  • Vaterpolo savez Srbije i Ministarstvo sporta nisu se zvanično oglašavali niti preuzeli aktivnu ulogu u završetku projekta.
  • Lokalna samouprava je u početku pokazivala inicijativu, ali je kasnije izostala politička volja i strateško upravljanje.

📢 Građanske inicijative

  • Povremeno su se pojavljivale inicijative građana i sportskih udruženja koje su tražile transparentnost i nastavak radova, ali bez većeg institucionalnog efekta.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?