Ovo je pri\u010da o ti\u0161ini velikih ku\u0107a, o snovima koji se grade decenijama i o tome kako se ponekad ostvare tek onda kada \u010dovjek pomisli da je sve izgubljeno. Pri\u010da o jednom ocu, njegovom radu, razo\u010daranju i neo\u010dekivanom povratku nade.<\/p>\n\n\n\n
Mujo je skoro \u010detrdeset godina radio na gra\u0111evinama u Njema\u010dkoj. Na gradili\u0161tima u Minhenu bio je poznat kao pouzdan i vrijedan radnik, \u010dovjek koji nikada ne preska\u010de obaveze i koji posao shvata ozbiljno. Dok su mnogi zara\u0111eni novac tro\u0161ili na putovanja i lagodniji \u017eivot, Mujo je \u017eivio skromno. Sve \u0161to je mogao, slao je ku\u0107i, u svoje selo kod Sanskog Mosta.<\/p>\n\n\n\n
Imao je samo jednu \u017eelju. Da jednog dana, kada se vrati u penziji, do\u010deka sinove pod istim krovom. Sanjao je ku\u0107u punu glasova, dje\u010dije igre u dvori\u0161tu i porodi\u010dna okupljanja kakva je pamtio iz mladosti. Zbog tog sna sagradio je veliku ku\u0107u. Tri sprata, tri stana, \u0161iroke stepenice i dvori\u0161te kakvo selo dotad nije vidjelo. Ljudi su govorili da je prevelika, ali Mujo je vjerovao da \u0107e se s vremenom ispuniti.<\/p>\n\n\n\n
Kada je kona\u010dno do\u0161ao trenutak povratka, stvarnost je bila druga\u010dija. Sinovi su ostali u Njema\u010dkoj. Telefonski razgovori postali su kratki i formalni. Govorili su da su im djeca tamo, da imaju obaveze, poslove i da se ne planiraju vra\u0107ati. Savjetovali su mu da ku\u0107u proda ili zaklju\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Mujo to nije mogao u\u010diniti. Ta ku\u0107a bila je njegov \u017eivot preto\u010den u beton i ciglu. Ipak, nije imao snage ni da u njoj \u017eivi sam. Prevelika i prazna, postala je simbol neispunjenih o\u010dekivanja. Preselio se u malu ljetnu kuhinju u dvori\u0161tu, dok je velika ku\u0107a ostala zatvorena, sa spu\u0161tenim roletnama.<\/p>\n\n\n\n
Godine su prolazile u ti\u0161ini. Ve\u010deri su bile najte\u017ee. Gledao je tamnu ku\u0107u i pitao se gdje je pogrije\u0161io. U selu su \u0161utke komentarisali kako neko mo\u017ee imati toliko, a \u017eivjeti s tako malo. Mujo je \u0107utao, nose\u0107i svoje razo\u010daranje bez rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Jedne no\u0107i, tokom jake ki\u0161e, primijetio je svjetlo na tre\u0107em spratu ku\u0107e. Pomislio je da mu se privi\u0111a ili da je neko provalio. U strahu i zbunjenosti u\u0161ao je u ku\u0107u prvi put nakon dugo vremena.<\/p>\n\n\n\n
Na spratu, u stanu koji je bio namijenjen najmla\u0111em sinu, zatekao je mladi\u0107a sa rancem. Bio je to njegov unuk Denis. U tom trenutku Mujo je shvatio da prepoznaje taj pogled. Isti nemir, ista potreba za smislom.<\/p>\n\n\n\n
Denis mu je rekao da se u Njema\u010dkoj nije prona\u0161ao. Da ne \u017eeli \u017eivot u kojem se sve mjeri obavezama, kreditima i stalnom \u017eurbom. Ostavio je posao i do\u0161ao s namjerom da ostane. Nije tra\u017eio imovinu, ve\u0107 priliku da ku\u0107a kona\u010dno o\u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
Te no\u0107i Mujo je prvi put nakon mnogo godina spavao u svojoj ku\u0107i. Vi\u0161e nije bila hladna. Ujutro su roletne bile podignute, a u dvori\u0161tu su zajedno pili kafu i pravili planove.<\/p>\n\n\n\n
Ova pri\u010da podsje\u0107a na sudbinu mnogih velikih ku\u0107a \u0161irom Balkana, gra\u0111enih za djecu koja se nikada ne vrate. Ali pokazuje i ne\u0161to drugo. Da se snovi ponekad ne ostvaruju onako kako smo ih zamislili, ve\u0107 na na\u010din koji nam vrati smisao.<\/p>\n\n\n\n
Dom, na kraju, nije kvadratura niti broj spratova. Dom je prisustvo, razgovor i osje\u0107aj da niste sami. Mujo je to nau\u010dio kasnije nego \u0161to je \u017eelio, ali dovoljno rano da njegova ku\u0107a kona\u010dno postane ono zbog \u010dega je i gra\u0111ena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ovo je pri\u010da o ti\u0161ini velikih ku\u0107a, o snovima koji se grade decenijama i o tome kako se ponekad ostvare tek onda kada \u010dovjek pomisli da je sve izgubljeno. Pri\u010da o jednom ocu, njegovom radu, razo\u010daranju i neo\u010dekivanom povratku nade. Mujo je skoro \u010detrdeset godina radio na gra\u0111evinama u Njema\u010dkoj. Na gradili\u0161tima u Minhenu bio […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":66769,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-66768","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ispovijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/66768","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=66768"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/66768\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/66769"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=66768"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=66768"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vaterpolosrbija.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=66768"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}